Pletenje

Povijest pletenja 

Pletenje uokrugPletenju se popularnost vratila tek nedavno. Poznati modni kreatori kao Kaffe Fassett, Bill Gibb, Chloe, Jap i Missoni, okrenuli su se pletenju, kako bi kreirali nove i neobične materijale za svoje modele.

Pletenje samo po sebi ima veoma staru i zanimljivu povijest, iako se sam nastanak teško može utvrditi, budući da tekstil tokom vremena propada, pa su samo rijetki primjerci nađeni u dobrom stanju. Vrijeme nastanka tehnike pletenja nije nam točno poznato. Isto tako nam nije poznat ni put razvoja tehnike — možda se pletenje razvilo iz šivanja bodom petlje. Međutim, pletenje predstavlja postupak izrade cjeline kontinuiranim petljama iz dugačke niti pomoću dviju ili više igala bez ušica.
Pronađeni su ostaci pletiva rane peruanske kulture (900 g. pr. n. e. — 600 g. n. e.), a u egipatskim grobnicama ostaci koptskih čarapa za sandale iz 4. st. n. e. za koje se također pretpostavlja da su izrađene pletenjem. Ipak, taj se način izrade donekle razlikuje od današnje tehnike. Radilo se, naime, s više niti različitih duljina, a petlje su sastavljene iglom za, šivanje. Neki učenjaci tvrde da je pletenje bilo razvijeno već 900 g. pr. n. e. Zanimljivo je primijetiti da su neki povjesničari došli do zaključka kako je Penelopa iz poznate Homerove Odiseje u stvari plela, a ne tkala mrtvački pokrov za Laerta. Objasnili su to, naime, time da bi paranje tkanog zahtijevalo čak više vremena od samog tkanja, pa bi bilo nemoguće svake noći isparati sve što je po danu istkano. Kod pletenja je to, međutim, lako izvedivo, jer se pletivo vrlo lako i brzo para. (»William Felkin, History of Machine Wrought Hosiery and Lace Manu-facturers, 1867).

Počeci pletenja

Najstariji ostaci pletenja otkriveni su na Arapskom poluotoku, a datiraju iz 7. st. n. e. Pletiva su izuzetno složena, a uzorci su slični onima sa sagova i keramičkih pločica iz tog vremena. Očito je da je tehnika bila poznata već znatno ranije, što se može zaključiti po naročitoj dotjeranosti uzoraka.
Iako nema pouzdanih dokaza o načinu na koji je pletenje prodrlo iz Srednjeg istoka u Evropu, pretpostavlja se da su tu vrstu ručnog rada prenijeli” s Istoka mornari, ratnici i trgovci. Prvi evropski trag pletenja prikazan je na sliči majstora Bertrama iz 14. st. Posjeta anđela, koja prikazuju Djevicu Mariju kako plete s četiri igle. Slika se nalazi u Buxtehudeu, kao dio oltara.

Stvaranje cehova

Pletač čarapaPletenje je postalo poznatije sredinom 16 st., kad je osnovan prvi ceh u Parizu 1527. god. Nedugo iza toga osnovani su pletački cehovi u svim glavnim gradovima Evrope. Ti su cehovi udruživali pretežno muškarce, koji su bili tkalci i pletači, dok su se žene bavile uglavnom predenjem. Jedine žene kojima je bilo odobreno članstvo, bile su udovice, koje su nakon smrti muža preuzele posao. Cehovi su postavljali vrlo stroge zahtjeve: svaki kandidat za članstvo u cehu prolazio je nauk tokom 6 god.,
da bi na završnom ispitu dokazao svladano umijeće izradom košulje, pustene kape, para čarapa i jednog raznobojnog saga.
U to doba u raznim zemljama razvijali su se različiti tipovi odjeće. U južnoj Evropi naglasak je bio na crkvenoj odjeći. Francuska, Španjolska i Italija postale su poznate po finim čarapama od čipke, rukavicama i pletenim kaputićima. U Njemačkoj i Austriji izrađivani su pleteni predmeti od vune, ponekad iskićeni vezom. Ove su zemlje postale poznate i po lijepo pletenim sagovima koji su se upotrebljavali kao zidni ukrasi.
Moda pletenja širila se iz zemlje u zemlju, a svilene pletene čarape s juga Evrope postale su popularne na dvorovima Engleske, nakon što je Elizabeta I dobila na dar par takvih čarapa.
To je ujedno bilo doba procvata pletenja: najprije u obliku skromnog domaćeg rada, a zatim kao proizvodna radinost. To je naročito došlo do izražaja u Engleskoj, gdje je trgovina vunom predstavljala važan oblik nacionalne privrede. I zakoni su doprinosili razvoju pletenja, pa je jednim engleskim zakonom iz 1565. bilo propisano da svaka osoba u dobi iznad 7 godina mora na praznik nositi pletenu kapu od vune izrađene u Engleskoj.
I danas postoje u muzejima mnogi primjerci tih pletenih kapa. Zanimljiv je bio njihov način izrade: nakon pletenja, one su bile podvrgnute pustenju uranjanjem u vodu kroz 4—5 dana. Kad je vuna u dovoljnoj mjeri nabubrila, kapa se stavljala na kalup, iščetkala četkom za grebenanje i ravno obrezivala bez bojazni da se pletivo rasplete. Turski fesovi i francuske beretke još se uvijek izrađuju na taj način.
Kada je pletenje postalo još popularnije, a potražnja za pletenim odjevnim predmetima veća, pojavio se sa svojim pronalaskom William Lee, svršeni student sveučilišta u Cambridgeu. On je, promatrajući svoju ženu pri pletenju, došao na pomisao da bi se taj proces mogao znatno ubrzati, pa je 1589. izradio prvi primitivni stroj za pletenje, okvir za proizvodnju čarapa. Njegov pronalazak doveo je do revolucije u pletačkoj djelatnosti, a principi tog pronalaska temelj su današnjim pletaćim strojevima.
Logični slijed događaja doveo je do iščezavanja ručnog pletenja, pa se ono polako povlačilo u sve zabačenije krajeve. Sredinom 18. st. broj cehova i škola pletenja znatno je opao, a ručno se pletenje zadržalo samo kao kućna radinost.

Pletenje od 17. st. naovamo

Pletena košulja Charlesa IMnogi divni primjerci pletiva od 17. st. naovamo preživjeli su i do danas, iako je većina pletenih upotrebnih svakodnevnih predmeta, nestala. U tom razdoblju nastali su majstorski izrađeni sagovi pleteni vjerojatno na okvirima, zatim crkvene rukavice pletene crvenom svilom i zlatnim nitima, te svileni prsluk koji je Charles I nosio prilikom pogubljenja.
Ratovi u 19. st. davali su podosta posla pletačima u cijeloj Evropi. Izrađivali su se pleteni odjevni predmeti za vojnike od kojih su se neki oblici zadržali i do danas. U bici kod Balaclava u Krimskom ratu, nosili su se nama dobro poznati pleteni šljemovi, koji pokrivaju glavu, vrat i uši te štite od velike studeni.
U tom se razdoblju ponovo razvio komplicirani rad iglom, na primjer izrada čipke. Izradom čipaka bavile su se žene iz viših slojeva društva. U 19. st. pronađeni su brojni bodovi čipke, pa su njima izrađivani šalovi, rukavice bez prstiju, stolnjaci, kape i oprema za novorođenčad. Kese za novac i jastučići za igle radili su se minucioznim pletivom s kuglicama i perlama i prikazivali su pastirske i dvorske scene. Neki stručnjaci smatraju da ovaj zamršeni i fini rad iz tog razdoblja nikad više nije dostignut.
Pojava posudbenih knjižnica i ženskih žurnala i časopisa pomogla je popularizaciji ručnog rada, no u zabačenim se krajevima sačuvalo prenošenje tradicionalnih uzoraka i načina rada putem usmene predaje. Tako se, primjerice, tvrdi da su uzorci koje rade pletači s otoka Fair ostali i danas isti kao originali, koje su njihovi preci naučili od španjolskih brodolomaca nakon pokušaja invazije na Britaniju u 16. st.
Neki od ovih tradicionalnih uzoraka u međuvremenu su komercijalizirani. Tako su višebojna pletiva s otoka Fair postala veoma cijenjena u Evropi i Americi oko 1920. god. Popularnost izvornih rukom pletenih pulovera s tog otoka još je uvijek velika, pa pletači s Faira i danas ručno pletu uzorke radije po sjećanju, nego po tiskanim uputama.

Povijest alata za pletenje

Prvi alati za pletenje su nepoznati. Smatra se da se u početku plelo prstima, provlačenjem niti kroz petlju i stvaranjem jednostavne pletene mreže. Poznato je da su sjeverno američki Indijanci pleli pomoću drvenih štapića koje su držali u ruci ili ih okomito zabadali u tlo. Ova jednostavna tehnika ponešto se razvila, kada je umjesto drvenih štapića i prstiju upotrijebljen drveni okvir s klinovima, te igla s kukicom za skidanje vunenih petlji s klinova okvira.
Glavni tipovi drvenih okvira bili su pravokutni ili okrugli s klinovima postavljenim oko otvora kroz koji je padalo pletivo. Okviri su rađeni u raznim veličinama, a niti omatane oko klinova na različite načine, kako bi se postigle varijacije očica. Cehovi pletača u srednjem vijeku upotrebljavali su takve okvire za izradu raznobojnih sagova. To je bila naročito pogodna metoda za rad u bojama, jer se oko svakog klina mogla oviti nit druge boje.
Sredinom 19. st. ovi su okviri izgubili na važnosti. Tehnika pletenja pomoću okvira zadržala se, međutim, do danas za dječje pletenje dugačkih konopa pomoću kalemova. Pletači okviri upotrebljavaju se ponekad i danas za izradu širokih ili cjevastih proizvoda.
Prve pletače igle imale su kuku na jednom kraju, slično današnjim kačkalicama za kačkanje. Prve ravne pletače igle izrađivane su iz raznih materijala — bakra, drva, žice, slonovače i kornjačevine. Igle su obično izrađivali sami pletači, te su bile brižljivo umetane u kožnate držače, kako bi sačuvale ulaštenost, ili su se, pak, pohranjivale u kutije od rezbarenog drva ili slonovače. Krajevi pletaćih igala s vremena na vrijeme su se brusili, a da bi ostali oštri, vrhovi su se zaštićivali čepovima od pluta ili drva, kad igle nisu bile u upotrebi.
Već u ranoj fazi pletači su težili k većoj brzini pletenja. Kao pomoć pri radu upotrebljavali su korice ili štapiće u koje su umetali radnu iglu, kako bi slobodnom desnom rukom mogli brže prebacivati očice s igle na iglu. Ponekad se na taj način mogla postići brzina do 200 očica u minuti.
Umjetnički izrađene pletače korice ili štapići često su na sebi nosile inicijale pletača. Pletač ih je nosio zataknute za pojas na desnom boku ili pričvršćene vrpcom pregače. Korice lijepo ukrašene srcem, cvijećem ili izrekama u duborezu mladići su poklanjali djevojkama kao izraz ljubavi.
Neke su korice imale lanac s kukom, koji se stavljao oko stražnjeg dijela pojasa, a pletivo se objesilo na kuku. Ovaj je način imao dvije prednosti: pletivo se držalo pod određenom napetošću, a istovremeno je omogućavalo pletaču da bilo kada ostavi posao, ostavljajući pletivo da slobodno visi na kuki oko pojasa.
Ovakve igle i metode brzog pletenja održale su se čak do 20. st. kada su se pojavile industrijski izrađene igle od čelika.
Pletače igle izrađuju se danas u širokom asortimanu različitih promjera i dužina.

1 Komentar

  1. Veljača 5, 2008 at 11:11 pm

    [...] Opširnije pročitajte ovdje… [...]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

%d bloggers like this: